Osnovna škola Split 3

Blagdan Svih svetih je radostan blagdan. Kroz taj blagdan se svi vjernici uzdižu u nebesku slavu, u Božju slavu u kojoj su svi sveci ove zemlje. Tim blagdanom na poseban način častimo sve one neznane svete duše, koje nisu kanonizirane i čije ime nije upisano u katoličkome kalendaru.  

Pano

Spomen na svete mučenike se u kršćanskoj tradiciji slavi od IV. Stoljeća, no tek 835. Godine papa Grgur IV. Odredio da se u cijeloj Crkvi svetkovina Svih svetih slavi  1. studenoga.

Uoči blagdana se u našim krajevima postilo, kako bi se čovjekov duh što bolje pripremio za blagdan. U Zagorju se pekla posna pogača od kukuruznog brašna i bundeva izrezanih na kockice, a u Dalmaciji se kuhao posni fažol i slanutak. Na sam blagdan se jelo doista blagdanski. Pripremala se purica, patka ili svinjetina kao slasno pečenje. Među kolačima su najčešče na blagdanskom stolu bile orahnjača i patišpanj s pekmezom. Naravno, nešto hrane se ostavljalo na stolu i za pokojnike.

Dušni dan ili Spomendan svih vjernih mrtvih, katolički je blagdan, koji se obilježava 2. studenoga.

Pano

Dragi djede!

Prošla su tri mjeseca otkada te nema. Veoma mi nedostaješ. Puno sam razmišljala o onome što sam ti zaboravila reći. Ima mnogo toga. Prvo i najvažnije je oprosti, zbog svega što te nisam slušala, a bio si u pravu. Oprosti jer sam dizala glas na tebe. Oprosti što nisam slušala tvoje savjete.

Uživala sam u našim šetnjama i razgovoru. To mi puno nedostaje. Nedostaje mi sjesti u tvoje krilo koje bi me zimi grijalo i koje bi me čvrsto držalo.  Nedostaju mi tvoje priče i smiješni vicevi.

Kada te nema vrh stola je prazan. Molitva prije ručka više nije ista. Svima nam nedostaješ.

Nadam se da se ti moliš za mene kao ja za tebe.

Zaboravila sam ti reći

Svakoga dana netko umre, no to i nije toliko teško kad ga ne poznaješ. Kada umre tebi netko posebno drag jako se rastužiš.

Jednoga dana sam se vratila kući iz škole sv avesela jer sam dobila dobru ocjenu. Mama je kuhala ručak i vidjelo se da je plakala. Zabrinuto sam je upitala što se dogodilo. Majka mi se odgovorila da je baka u mrla prethodne noći. Bila sam jako tužna. To je bio prvi put da se suočavam sa smrću. Otišla sam u svoju sobu i uzela bakinu fotografiju i rekla: „ Oprosti bako, zaboravila sam ti reći da te volim.“

Baka mi je mnogo značila, ali nakon nekog vremena smo se oporavili i nastavili živjeti s uspomenama na baku.