U sklopu nastave povijesti u skupnom su radu odrađene i aktivnosti osmišljene na temelju panela s izložbe. Svaka je grupa tražila odgovore na niz pitanja koje su dobili; a odnosila su se na život prije Holokausta, faze genocida te židovski otpor i ljudske reakcije tijekom Holokausta. Svaka je grupa prezentirala svoje zaključke a potom smo temu produbili kroz osobnu priču djevojčice Eve Heyman putem aktivnosti osmišljenih u suradnji s kolegicom Dragicom Reljić.

Radeći na isječcima iz njezina dnevnika ostvarili smo planirane ishode te na kraju i obilježili Dan sjećanja na holokaust izradom leptira, po uzoru na projekt kojeg provodi muzej Holokausta u Houstonu. kojima smo ukrasili učionicu. 

Opis projekta 

Tema: Holokaust i drugi zločini protiv čovječnosti u hrvatskome, europskome i svjetskome kontekstu 

Predmetni ishod: POV OŠ A.8.1.Učenik analizira međusobne odnose i dinamiku u pojedinim društvima tijekom 20. stoljeća 

Odgojno-obrazovni ishodi: 

Učenik: 

na temelju analize dnevnika Eve Heyman uspoređuje život Eve prije i poslije nacističke okupacije Mađarske 1944.g. 

radom na lenti vremena te isječcima iz dnevnika Eve Heyman opisuje faze genocida te njihova obilježja  

na temelju pjesme Pavela Friedmana „Nikada nisam vidio drugog leptira“ osmišljava motive  i poruke za izradu svog leptira u sjećanje na djecu žrtve Holokausta 

zaključuje o poruci stihova koji se pripisuju njemačkom pastoru Niemolleru (Opominjujuća izreka) 

Tehnički koncepti: Rad s povijesnim izvorima, Kontinuitet i promjena 

Oblici rada: individualni, grupni, frontalni 

Nastavna sredstva i pomagala: ppt prezentacija, računalo, projektor, radni materijal za učenike (radni listić s tablicom s fazama genocida, isječci iz dnevnika  Eve Heyman), vremenska lenta izrađena u alatu Sutori  

Povezanost s nastavnim predmetima: Hrvatski jezik (rad na tekstu), Likovna kultura (crtanje i oslikavanje leptira) 

Za početak smo  radili na lenti vremena pripremljenoj u digitalnom alatu Sutori. Lenta vremena prikazuje kronologiju zbivanja  od dolaska nacista na vlast do 1945. Radom na lenti učenici trebaju prepoznati 5 faza genocida (ponižavanje, identifikacija, segregacija (izdvajanje), koncentracija, uništenje) – posložiti ih kronološki, upisati ključno razdoblje/godine te obilježja. U nastavku aktivnosti upoznaju osobnu priču djevojčice Eve Heyman - njihove vršnjakinje; čiju ćemo sudbinu upoznati kroz njezine zapise u dnevniku kojeg je vodila. Tako smo na Evinom primjeru i kroz njenu osobnu priču prepoznali faze genocida. Učenici su podijeljeni u skupine rješavali zadatke na radnim listićima s isječcima iz Evina dnevnika te odgovarali na pitanja:

odlomak: Rođendan

Što o životu Eve i njezine obitelji možemo saznati iz ovoga odlomka? Kako bi opisao/opisala Evu?

Što misliš kako je Eva doživljavala sebe?

Kojim se ti aktivnostima baviš?

Kako tvoj roditelji reagiraju na loše ocjene?

2. odlomak: Žuta Davidova zvijezda

Kakve je osjećaje kod Eve izazvala vijest o dolasku nacista u njezin rodni grad?

Kako je reagirala Evina baka, a kako njezin prijatelj Pista Vadas na zapovijed o nošenju žute Davidove zvijezde?

Što je žuta zvijezda značila ljudima koji su bili prisiljeni nositi je? 

3. odlomak: Bicikl

Kako je Eva reagirala na oduzimanje bicikla?

Oduzimaju li nacisti bicikle svoj djeci?

Što misliš, zašto nacisti oduzimaju dječje bicikle?

4. odlomak: Geto

Što je Geto?

Koji su sve prijestupi kažnjavali u getu? Na koji način?

Kako se Eva nastoji nositi s promijenjenom stvarnošću?

Kako se ti nosiš s problemima u svom životu ?

Eva je na kraju ovog odlomka zapisala da se nikad nije ovoliko bojala. Što misliš, zašto?

5. Odlomak: Posljednje riječi…

O čemu razmišljaš dok čitaš posljednje rečenice iz Evina dnevnika?Što misliš, čime bi se Eva bavila u životu da je preživjela holokaust?

Eva Heyman je jedno od milijun i petsto tisuća djece koja su stradala tijekom Holokausta. Mnogi od njih su poput Eve Heyman i Anne Frank pisali dnevnike. Nakon rada na izvoru raspravljali smo o tome zašto su ta djeca pisala dnevnike te zaključili da je to bio njihov način da se u nezamislivo teškim situacijama u kojima su se našli lakše nose sa  stvarnošću. Njihovi su dnevnici  bili neka vrsta utočišta i  najbolji prijatelj koji će ih razumjeti i kojemu se mogu povjeriti. Neka djeca su nam ostavila svoje pjesme. Dječak Pavel Friedmann  bio je zatvoren u getu u Terezinu u Češkoj te je ubijen 29. rujna 1944. g. u Auschwitzu. U getu je napisao je pjesmu „Nikad nisam  

vidio drugog leptira“. Godine 1996. g. Pavelova pjesma je inspirirala djelatnike Muzeja holokausta u Houstonu da pokrenu projekt Leptir. Muzej u Houstonu je osmislio projekt „Leptir“ kako bi povezao novu generaciju djece s djecom stradalom u nacističkoj eri.  

I mi smo u našim učionicama prihvatili ideju te smo pročitali Pavelovu pjesmu i nakon toga izradili leptire kojima smo ukrasili našu učionicu. Na kraju projekta smo zajedno pročitali opominjuću poruku pastora Niemollera kao podsjetnik svima nama o tome da smo svi odgovorni za izgradnju demokratskog društva uključivosti i poštivanja različitosti.