Sjeli  smo  u  bus  i  krenuli  put  Meja. Dogovorili  smo  posjet  Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika (MHAS). Podijelili smo se u dvije skupine (ima  nas!) i krenuli u razgled uz stručno vodstvo muzejskih djelatnica. MHAS je jedan od najstarijih  hrvatskih muzeja i jedini muzej u Hrvatskoj osnovan s jedinstvenom zadaćom da istražuje, sakuplja, predstavlja i proučava ostatke materijalne i duhovne kulture Hrvata iz razdoblja od VII. do XV. stoljeća, poglavito iz vremena hrvatske države od IX. do XII. st.  Osim muzeološke djelatnosti, MHAS danas provodi i opsežna arheološka istraživanja starohrvatskih lokaliteta u cetinsko-zrmanjskom međurječju. 

Vidjeli smo hrvatski arhiv u kamenu: ciborij, hrvatski pleter, sarkofag kraljice Jelene, stare kamene ulomke s uklesanim imenima hrvatskih vladara Trpimira i Branimira, Višeslavovu krstionicu, repliku Baščanske ploče... Naravno, pitanja je bilo bezbroj, jer ovakvo okruženje pobuđuje dječju radoznalost.

Nakon edukativnog dijela u Muzeju, osnaženi Preradovićevom mišlju: "Tuđe poštuj, a svojim se diči!", krenuli  smo na  obližnji  Zvončac. Sunce, prve procvjetale voćke, bijele tratinčice u zelenoj travi, bumbari i gle igre li krasne!  Klackalice, tobogani, igre loptom, trčanje, slasni sendviči, smijeh i bezbrižnost.

I kako to uvijek biva, vrijeme za odlazak neumitno nam se približilo. Uslijedio je poznati scenarij!

Učitelji: " Djecoooo,  idemoooo!  Morate  kući!  Bus nas čeka!"

Djeca: " Jooooj!  Još samo  pet  minuta! Please!"

FOTOGALERIJA