Osnovna škola Split 3

Jedna od tema Kurikuluma nastavnog predmeta Povijesti za 8. razred koja zahtijeva naše promišljanje u poučavanju  je “Holokaust i drugi zločini protiv čovječnosti u hrvatskome, europskome i svjetskome kontekstu”. 

U suradnji s Yad Vashemom, službenim memorijalnim centru posvećenom žrtvama Holokausta u našoj je školi postavljena izložba “Kako je to uopće bilo moguće?”.

Za početak smo  radili na lenti vremena pripremljenoj u digitalnom alatu Sutori. Lenta vremena prikazuje kronologiju zbivanja  od dolaska nacista na vlast do 1945. Radom na lenti učenici trebaju prepoznati 5 faza genocida (ponižavanje, identifikacija, segregacija (izdvajanje), koncentracija, uništenje) – posložiti ih kronološki, upisati ključno razdoblje/godine te obilježja. U nastavku aktivnosti upoznaju osobnu priču djevojčice Eve Heyman - njihove vršnjakinje; čiju ćemo sudbinu upoznati kroz njezine zapise u dnevniku kojeg je vodila. Tako smo na Evinom primjeru i kroz njenu osobnu priču prepoznali faze genocida. 

Eva Heyman je jedno od milijun i petsto tisuća djece koja su stradala tijekom Holokausta. Mnogi od njih su poput Eve Heyman i Anne Frank pisali dnevnike. Nakon rada na izvoru raspravljali smo o tome zašto su ta djeca pisala dnevnike te zaključili da je to bio njihov način da se u nezamislivo teškim situacijama u kojima su se našli lakše nose sa  stvarnošću. Njihovi su dnevnici  bili neka vrsta utočišta i  najbolji prijatelj koji će ih razumjeti i kojemu se mogu povjeriti. Neka djeca su nam ostavila svoje pjesme. Dječak Pavel Friedmann  bio je zatvoren u getu u Terezinu u Češkoj te je ubijen 29. rujna 1944. g. u Auschwitzu. U getu je napisao je pjesmu „Nikad nisam  

vidio drugog leptira“. Godine 1996. g. Pavelova pjesma je inspirirala djelatnike Muzeja holokausta u Houstonu da pokrenu projekt Leptir. Muzej u Houstonu je osmislio projekt „Leptir“ kako bi povezao novu generaciju djece s djecom stradalom u nacističkoj eri.  

I mi smo u našim učionicama prihvatili ideju te smo pročitali Pavelovu pjesmu i nakon toga izradili leptire kojima smo ukrasili našu učionicu. Na kraju projekta smo zajedno pročitali opominjuću poruku pastora Niemollera kao podsjetnik svima nama o tome da smo svi odgovorni za izgradnju demokratskog društva uključivosti i poštivanja različitosti.